default_mobilelogo

 

Ovaj ciklus nastao je kao ...

 

Recenzija Stanka Špoljarića, likovnog kritičara:

Intrigantan naziv izložbe upućuje na njenu slojevitost, notu literarnog u osnovi same koncepcije. Stjepan Đukić Pišta u svojim ranijim slikarskim ostvarenjima često je promišljao djelo kroz sintezu likovnosti i poruke sadržaja, donijete zanimljivom ikonografijom. Nije težio labirintičnosti enigmatskog već je u jednostavnosti „priča“ nalazio unutrašnje bogatstvo motivskog, silnice koje su akterima svakodnevnih zbivanja davale dimenziju povijesnog. I u nazivu ove izložbe prikrivena je ideja o općem u pojedinačnom, o događanjima koji nadilaze konkretnu kratkoću trajanja. Đukić je uvijek zaokupljen tijekom vremena, energijom uklopljenom u dane i godine, prepoznajući u tom nizu sklad kontinuiteta, ali i srazove koji remete uravnoteženost postojanja. U ranijim ciklusima Đukić je figurativno vezao s apstraktnim (prugama geometriziranog predznaka) koje su doslovno, a i na simboličan način, putokaz stupnjevanju životnog rebusa. U novom rodoslovlju novog ciklusa Đukić otvara i zatvara krug situacija i stanja koje čovjek ili grupa ljudi prolazi u posvojenim ambijentima, u standardima spomeničkog i običajnog kao oznakama identiteta. Prikaz određene zgode umrežen je s glavnicom i jezgrom cjeline i sastavnica je životnog poliptiha koji imaginacijom umjetničke interpretacije dobiva naznaku metafizičkog. Stjepan Đukić Pišta impulse iskustva i znanja preobražava u susrete doživljaja i događaja, pokazujući kako početna znakovitost zrna soli izrasta do veličajnosti duhovnog. I ono prividno banalno ima obilježje šire optike, boravište je i mnoštva srodnog, i smiraj u bujici, i treptaja u zastancima. Drugim riječima svaka scena ima svoju samodostatnost, a svaki akcent jeka je umjetničkog zapažanja. U varijacijama na temu Đukić sjajno reagira na sve mijene životnih žarišta, i dječje dobi, mladenaštva, zrelosti i godina vrijednih svakog poštovanja. Primjerice etnografska, arhitektonska baština istinski egzistira u Đukićevim slikama, u povijesnim osobama i suvremenicima (prikazanih portretnom preciznošću), u koracima i postavi plesova (koreografija koje su afirmirali profesionalni ansambli, u reprezentativnosti dvorca, u topografiji pejsažnog. Đukić kao vrsni portretista u prikazu njemu najčešće znanih, a nama anonimnih osoba u svoj „zagorski ciklus“ unio je ličnosti koje su u prošlosti i danas dali svoj pečat ovom dragom prostoru. I Oton Iveković , veliki hrvatski slikar na prijelazu XIX. u XX. stoljeće, znan po nizu slika iz hrvatske povijesti, životom je vezan uz Veliki Tabor , tu je i dr.sc. Antun Presečki koji je svojom aktivnošću mnogo je učinio za ovaj kraj, te Žiga Popijač , osebujni kipar izuzetnog virtuoziteta koji prenosi autentičnošću izraza tradicije pučkog, dio su te galerije likova. A i male priče podižu temperaturu dramaturgije prikaza na svakoj adresi. Đukić na njima nije tek neutralni promatrač već emotivnim nitima postaje gotovo sudionik prikaza. S aktivitetom u ukupnoj tvarnosti motiva. Vidljivoj u uprisutnjenoj prostornosti u putenosti slika, utkane u narječja vitaliteta, Đukićeve potrebe za djelom kao koridorom obnavljanja. S likovne strane već i sama stilska dosljednost zalog je za to.

Đukić je poodavno razvio svoj rukopis, svoj vid figuracije, provedene originalnim karakterom forme, voluminoznoj i skicoznoj tjelesnosti građenoj suodnosom realistične opisnosti i stilizacije, obogaćenoj za njega karakterističnim grafizmima. Ponekad se Đukić razložno prepušta i ekspresionističkoj otvorenosti, ali se i vraća svom osjećaju za formu. S paletom kolorističke zvučnosti koja se kreće od krika do sfumaturne mekoće. Ipak dominantne kromatske vrijednosti rijetko idu do krajnosti, jer je Đukić boju odnjegovao bez agresivnosti i „nestajanja“ tona. Obrisom formi definira koloristička polja likova, usuglašena s paletom prostora, najčešće produbljenog difuznošću svjetla. Ritmizacija bojom kao svojevrsne kucavice slike odgovara bioritmu kompozicije, odnosno raspredu koji sugerira sadržajni sloj prikaza. Đukić nikada ne upada u shemu rasporeda već mu organizam slike odiše unutrašnjim nabojem motiva. U razlomku planova postoji obrati odnosa motiva u užem smislu, i orkestracije cjeline. Naime Đukić lucidno po logici određene slike „anegdotalno“ pomiče ka oazi zbivanja, a dinamika prostora, kao kušnja vremena, dolazi u žižu interesa. I pravilo je da nema pravila. Đukić uvijek ostaje svoj, ali traži i nalazi drugačije klimakse. Izbjegavajući efekte scenografije zanimajući se za tvarnost oblika. I tijela i draperije. U redu i vrtloženju formi sluti se linija horizonta, linija koja je i više od linije. I neopisana postoji. Kao metafora, prostirući se slikama i izvan njihovih granica.

Stvoren utisak adut je i za asocijativnost, višeznačnost pod okriljem mašte. U rasteru prikaza vizija horizontale nukleus je zagonetnosti, budući da uključene simpatične fabule imaju i drugu stranu medalje. Potičući gledatelja na odmak od pročelja slika. Jer njihove finese ga nadilaze. Đukiću je scenarij sa svim sekvencama bio neophodan. Ali kao prvi korak. Polazeći od čvrstog stajanja na tlu stigao je do sanjara. Narativno nije izgubilo svoju činjeničnost, čak i oporost, no čežnja za pogledom odozgo „infiltrirala“ se u „gravitaciju“ slike. Đukić je reagirao jedino kako je mogao. Zagorje je kraj koji ga je preuzeo. I umjetnošću mu je uzvratio na gostoprimstvu. Životne čestice doveo je likovne čujnosti, davši im bar isječak aureole. Jer i naizgled neznatno, ljudski iskreno, pripada katedrali duha.

Stjepan Đukić Pišta neospornom je kreativnošću oblikovao je ciklus zavičajne tematike, satkan s mnogo ljubavi i zanosa. U umjetnosti ljepote obavijene ugođajnošću i radosti i nostalgije.

 

Slike u ovom ciklusu:

 

  • 01zs_anastasijin_prvi_odlazak_u_skoluAnastasijin prvi odlazak u školu
  • 02zs_zdenac_zivotaZdenac života
  • 03zs_tempus_fugit_iTempus fugit
  • 04zs_zemljaZemlja
  • 05zs_franko_cudo_od_djetetaFranko, čudo od djeteta
  • 06zs_radjanje_hrv_himne_hommage_oiRađanje hrvatske himne (hommage Otonu Ivekoviću )
  • 07zs_prijatelju_umjetnikuPrijatelju umjetniku (Žiga Popijač)
  • 08zs_na_barikadi_tradicijske_glazbeNa barikadi tradicijske glazbe (maestro Siniša Leopold)
  • 09zs_prva_hrv_opera_homage_oiPrva hrvatska opera (hommage Otonu Ivekoviću )
  • 10zs_podravski_svati_ladoPodravski svati - LADO
  • 11zs_porinPorin (Vatroslav Lisinski)
  • 12zs_zivot_u_dijasporiŽivot u dijaspori
  • 13zs_daviduDavid Bowie , kao dio globalne pop kulture
  • 14zs_leonarduLeonard Cohen, kao dio globalne pop kulture
  • 15zs_bobuBob Dylan, kao dio globalne pop kulture
  • 16zs_zagrebacki_spancirZagrebački špancir
  • 17zs_kvakaciKvakači
  • 18zs_krizevacka_vremenaKriževačka vremena
  • 19zs_taborski_prosciTaborski prosci
  • 20zs_tempus_fugit_iiTempus fugit II
  • 21zs_neznanoj_u_cast_ivNeznanoj u čast IV
  • 22zs_idilaIdila
  • 23zs_povijesti_u_slavuPovijesti u slavu
  • 24zs_legenda_o_argonautimaLegenda o argonautima
  • 25zs_veronikin_ples_ladoVeronikin ples (LADO )
  • 26zs_reinkarnacija_jednog_stanjaReinkarnacija jednog stanja
  • 27zs_ples_tornjevaPles tornjeva
  • 28zs_kultura_uspjehaKultura uspjeha
  • 29zs_potonuce_u_vremenu_iiPotonuće u vremenu II
  • 30zs_mortui_vivos_docentMortu vivos docent (autopsija kod prim. dr. sc. Cvjetka Leža )
  • 31zs_veronika_desinicka_sra3_bijelaVeronika Desinićka
  • 32zs_autoportret_h45_072016Autoportret

Kontaktirajte me

Ravnice 89A, 49124 Veliko Trgovišće, Hrvatska

info@pista.online (svi upiti)

+385 91 50 90 348 (Pišta)

+385 98 589 284 (posrednik, engleski jezik)