Šetnja kroz vrijeme

Ovaj ciklus nastao je kao ...

Recenzija Hrvoja Kovačevića, književnika :

Stjepan Đukić Pišta nedvojbeno je vješt slikar, sjajan portretist koji je ovladao tajnama zanata, umjetnički izrazito potentan, no snaga njegovog djela prvenstveno proizlazi iz potrebe promišljanja svijeta u kojemu se zatekao i intenziteta kojim to čini. Kreće od Čovjeka, nastoji ga razumjeti jer on je taj koji oblikuje povijest. Putuje od rođenja do smrti i na najrazličitije načine, hotimično ili slučajno, utječe na sudbine drugih ljudi.

Pišta postiže ono što pokušavaju mnogi umjetnici, a tek rijetki u tome uspijevaju: spaja povijest i suvremenost čime postiže - bezvremenost. Koristi pri tome napetost sučeljavanja suprotnosti. S istančanim osjećajem za kompoziciju u spokoj zagorskih brežuljaka unosi snažan pokret, dinamiku u statičnom okruženju, čvrstu plastiku u mekom zelenilu.

Radovi u likovnoj mapi Sjaj Zagorja originalni su i istovremeno reprezentativno predstavljaju autorove motive i preokupacije u proteklih dvadeset godina; od nastanka Orača s kravama (New York 1994.) do današnjih dana.

Pri tome treba spomenuti četiri velika Piština ciklusa koji su nastajali tijekom ta dva desetljeća: Bezvremena obzorja (2000. nagrađena „Zlatnom arenom” Silvestri Art Directory), Balade Petrice Kerempuha, Zrno soli u Katedrali duha i Oni su ja koje ne poznajem, kao i mnoge velike oltarne scene diljem Hrvatske.

U sva četiri ciklusa i oltarnim scenama autor je dosljedan svome putu, ne obazirući se pri tome na medijskju recepciju. Na njegovim su platnima oni koji svakodnevno susrećemo, obični i bezvremeni, ljudi i običaji koji putuju kroz vrijeme, prema vječnosti. Prelistavanje Pištine mape nužno nameće ona mitska pitanja - Tko smo? Odakle smo? Kuda idemo? Suočimo se s njima.